U malom gradu na sjeveru neke zemlje nastanjenom ljudima koji su se dobro međusobno poznavali jednog dana pojavio se tajanstveni lik za kojeg se uvijek činilo da se na trenutke stapa sa svima njima, da im je poznat i nepoznat, kao da postoji i ne postoji u isto vrijeme. Nitko nije znao njegovo ime ni odakle dolazi, ali znao je očarati one oko sebe svojom zagonetnom prisutnošću. Neki su šaputali da je špijun, da je lutalica, drugi su vjerovali da je izgubljena duša koja traži smisao u svijetu koji ga je zaboravio.
Unatoč svojoj anonimnosti, nepoznati muškarac imao je smisla za pripovijedanje priča koje su njegove slušatelje ostavljale opčinjenima. Pričao bi im o dalekim zemljama i fantastičnim bićima, prenoseći ih u svijet izvan njihove svakodnevnice i ponad mašte i onih najmaštovitijih. Njegove su riječi bile poput magije, bacale su čaroliju na sve koji su ih čuli i željeli su čuti sve više i više. Ali čim bi se pojavio, ispričao priču, nepoznati bi čovjek nestao poput sjenke ostavljajući za sobom samo pitanja o svom porijeklu. I tako su ljudi u malom gradu ostali da pričaju o zagonetnom strancu koji je zarobio njihovu maštu i zatim jednog dana zauvijek nestao u nepoznatom ostavši misterij koji nikada nije bio razotkriven.
P. S.
Postoje li magovi ili su samo u snovima? Postoje li oni koji mogu biti nevidljivi a prisutni tu oko nas. Paralelni svijet je san mnogih ili, točnije, nada da nismo sami i da prošlost nije doslovno prošlost već je tu negdje zamrznuta u vremenu. Nadnaravne sile mnogima su bajke… Dok ne dožive nešto što izlazi iz svakodnevnih okvira i uobičajenih poimanja uma. Ako je Nostradamus vidio budućnost, a znamo da jeste, kako možemo reći da nadanaravne sile ne postoje? Možda je većini lakše živjeti u vjerovanju da je stvarnost samo ono što je poznato i vidljivo. Jednostavna istina. Manje ljudi je svjesno da ova stvarnost nije jedina. To su hipersenzibilna bića koja osjećaju više, jače, a često na svoju štetu i osudu okoline.