Žena iz romana

Naravno da postoji. Svaki lik iz bilo kojeg takozvanog fikcijskog romana, bilo koje navodno izmišljene priče – postoji negdje ili je postojao u stvarnosti. Ne vjerujem da se može izmisliti neka ličnost, a da ona nije prisutna negdje u svijetu, često moguće blizu, (ili daleko ili predaleko), od onih koji pišu misleći da izmišljaju i od nas koji čitamo i pitamo se…
Ne pričam o sličnostima već o osobama koje su u pričama opisane doslovno onakve kakve jesu i u stvarnosti. Ali ponekad ako poželite pronaći neki lik, osobu iz priče, moglo bi se ispostaviti da je to jako teško. Osobito u slučaju kad se taj lik skriva ili više nije među živima.
Tako tvrdi Aleks.

———————–
Kad bi mu po tko zna koji put objašnjavao besmislenost traganja za likovima iz priča koje su već davno napisane, pa samim time da ne postoji mogućnost da postoje u ovoj stvarnosti, (ako su ikad i postojale i u prošloj…u što čisto sumnjam), Aleks me u čudu gledao, odmahivao bi glavom podsmjehujući se kao da mu govorim besmislice i bez riječi se udaljavao i nastavljao svaki slobodni trenutak posvećivati potrazi za likovima iz romana koji bi ga na neki način privukli.
Nekada prije bi još i raspravljao iznoseći navodne argumente koji su pak mene ostavljali bez riječi. One večeri kad se sav uzbuđen pojavio na mome pragu i ushićeno uzviknuo da je zaljubljen, bio je znak da će prestati sa svojom kompulzivnom opsesijom (koja nikada nije urodila plodom već tek tu i tamo nekim umišljajem koji bi se vrlo brzo pokazao da je to što i sama riječ umišljaj govori ), zaboraviti sve, da će ga zaljubljenost zaokupiti kako to već biva kad nas zaslijepe ljubavne emocije prema nekome. Ali prevario sam se i to gadno. Jer žena u koju se zaljubio bila je lik iz jednog od romana trenutačno aktualnog pisca fikcije. Bio je uvjeren da će je pronaći i to upravo kroz kontakt sa autorom i svaki je moj pokušaj da ga odgovorim od te ludosti propao.

22 IX. 2024